Tri čuda koja morate vidjeti: Gospa oživjela, vrisak svjedoka i ozdravljenja šokirao svijet

Bog čini čuda kako bi ljudi koji imaju vjere mogli vidjeti njegov sjaj, u svojevrsnoj utjesi i iščekivanju vječnog života. Ali danas se čuda diskreditiraju, čak i od strane svećenika, koji u nekim slučajevima ne toleriraju da Gospodin djeluje oko njih.

 

Bez vjere se čuda ne mogu vidjeti, ali su neophodna, u adekvatnoj dozi, za jačanje vjere.



Zamislite da li bi bilo moguće da Isus Krist ima sljedbenike i utjecaj koji je imao, da nije pokazao svoju nadnaravnost kroz čuda, da je samo rekao da je Sin Božji i da nije pokazao ništa nadnaravno kao dokaz.

Iako se vjera naravno ne može održavati samo na čudesima, niti ovisi samo o njima, ona su potrebna da nas probude i osvježavaju na putu kršćanskog života. Bog ih rado i često čini za jačanje naše vjere.

Ovdje ćemo govoriti o tri poznate čudotvorne slike Djevice Marije koje su oživjele, odobrene od Crkve a koje su u svoje vrijeme šokirale vjernički svijet, a nadahnjuju i danas vjernike diljem svijeta.

Gospa pognute Glave

Počnimo sa slikom Gospe Pognute Glave,  čudotvornom slikom koju je 1610. u Rimu pronašao časni karmelićanin Fray Domingo de Jesús María, među ruševinama napuštene kuće. Svećenik je sliku odnio u svoju ćeliju, očistio je i postala je predmet njegova štovanja.

Jednom prilikom, kleknuvši pred njom da zamoli Djevicu za uslugu, shvatio je da na njoj još uvijek ima tragova prašine.



Očistio ih je krpom govoreći: “O, čista Djevice! Ne postoji ništa na svijetu što je vrijedno dodirivanja tvog lica da bi ga očistili. Ali budući da nemam ništa bolje od ove tkanine, prihvati moju dobru volju.”

Tada je vidio da se glava kipa, koja je prije bila uspravna, sagnula u znak zahvalnosti – i od tada je ostala u tom položaju.

I čuje karmeličanin ove riječi: “Ne boj se, sine moj, jer je tvoja nakana dobro primljena, a kao nagradu za ljubav koju imaš prema mome Sinu i meni, isprosi milost.”

Otac Domingo je tada zatražio da se preminuli dobročinitelj pusti iz čistilišta.

I Marija je obećala ispuniti njegovu molbu, pod uvjetom da se za tu dušu odsluži još nekoliko misa. I nakon nekoliko dana ukazala mu se iskupljena duša. Redovnici su također tražili da se prema svima onima koji pobožno štuju sliku postupa milosrdno.

Na to je Blažena Djevica odgovorila:



“Svima onima koji me pobožno štuju pred ovom slikom i traže utočište kod mene, uslišit ću njihove molbe i udijelit ću im mnoge milosti; ali posebno ću slušati one koji traže utjehu i spasenje za duše u čistilištu.” Potom je sliku postavio za javno štovanje u crkvi svoga samostana u Santa Maria della Scala.

Godine 1629. otac Domingo se nastanio u Beču kao savjetnik Ferdinanda II., cara Svetog rimskog carstva. I s tog mjesta slika je nastavila čudesima zagovarati molbe vjernika.

U Milanu: Oživjela Gospa, svjedočilo 300 ljudi 

Još jedna slika koja se pomaknula bila je ona Bogorodice s djetetom koja se nalazila u crkvi zvanoj Santa Maria pored groba sv.  Celsa u Milanu, koju je sveti Ambrozije naredio da se naslika.

Bila je to jednostavna slika obrisa, zaštićena jednostavnom ogradom, pokraj groba svetog Celsa. A ako je vrijeme izblijedilo boje i konture, uvijek se našao netko da ih popravi i posvijetli. Bila je to vrlo popularna slika; hodočasnici su joj iskazivali počast.



A 30. prosinca 1485. godine na misi, uz 300 nazočnih, u 11 sati dogodio se događaj koji je obilježio povijest ovoga mjesta. Odjednom, gotovo zamagljena figura Djevice počela se micati pred 300 zaprepaštenih prisutnih ljudi.

Najprije je podigla veo koji ju je štitio, zatim raširila ruke i na kraju spojila ruke. Također se činilo da je Dijete dalo blagoslov vjernicima.

Prema riječima prisutnih, došlo je do eksplozije oduševljenja koja je trajala danima, crkva je bila ispunjena moliteljima, a zabilježene su brojne milosti i ozdravljenja.

Djevica čuda, dijete Isus sišlo sa slike

Još jedan poznati slučaj dogodio se sa slikom Gospe od čuda u Italiji. Dijete Isus pobjeglo iz ruku Djevice Marije i pošlo se na trg igrati se s trojicom vršnjaka. Dogodilo se to 1555. godine u Corbetti, elegantnom malom mjestu, oko dvadesetak kilometara od Milana na putu za Vigevano. Ova vijest, koja je senzacionalna, mogla bi se smatrati plodom čiste mašte, da nije imala podršku povijesnih podataka.



Troje djece koja su se igrala na trgu nose ime: Cesare dello Stampino, Antonio della Torre i njegov desetogodišnji brat Giovanni Angelo, gluh i nijem od rođenja.

Na fasadi crkve sv. Nikole bila je oslikana prekrasna slika Djevice Marije, koja sjedi na tronu, s Isusom djetetom u krilu. Tog dana, kao i svakog dana, na prednjem trgu ispred crkve igraju se tri dječaka, kad se iznenada čuje plač, uz artikulisan glas: “Mali Isuse! Djevica Marija!” vrisak koji prekida igru i privlači pažnju svih.

To je bio glas do tad nijemog dječaka Giovannia koji je prvi shvatio da je Dijetešce Isus sišlo na trg da se igra s njima. Čudo njegova govora pokreće vrisak radosti na trgu.
Dijete Isus, ostavilo je sliku, otišao je na trg, rado promatravši djecu u igri. Po riječima djece čak je i Djevica Marija svjesna bijega djeteta, spustila se na trg da ga vrati, kao dobra mama.

Djeca, iznenađena, obnovljena, napuste igru i trče da roditeljima ispričaju priču, a vijest se širi u dahu, u malom gradu i dalje. Čak i da je ova epizoda rezultat fantazije dječaka, divna je, ali ostaje nepobitan dokaz: Dječak Giovanni progovara, dok je prije bio nijem i gluh!



To je bilo tek prvo čudo ove slike, a u roku od samo 80 dana nakon tog događaja prijavljeno je pedesetak novih čuda vezanih za sliku. Zapisana su i imena i svjedočanstva ozdravljenja svih ljudi, a sliku je Papa Pavao IV preimenovao u ime: Djevica Čuda.

Sljedeće godine, kako bi pozdravili brojne hodočasnike i zaštitili sliku izloženu vremenu, Crkva je odlučila na tom mjestu izgraditi svetište koje čuva ovu sliku.



Vjera.hr | Foto: Flickr