Tko je Marko Francišković, čovjek koji je prosvjednike doveo pred zgradu HRT-a?

Francišković je 2014. godine zbog prijetećih poruka Ranku Ostojiću, prisilno smješten na psihijatrijsko liječenje iz kojeg izlazi osam mjeseci kasnije. Zbog radikalnih stavova počinje okupljati publiku oko sebe

Jedan od glavnih vođa prosvjeda protiv covid mjera, Marko Francišković od samog početka pandemije poznat je kao zagovornik protiv covid mjera.

Francišković je proteklih tjedana bio glavni govornik na prosvjedima protiv mjera u Zadru, a uz Andriju Klarića i jedan od govornika na današnjem zagrebačkom prosvjedu.



Vodi grupe na društvenim mrežama, snima videe te poziva na ustanak protiv mjera.

U subotu, nakon što su prosvjednici s glavnog zagrebačkog trga krenuli svojim kućama, Francišković okuplja masu koju vodi pred zgradu HRT-a te zahtjeva da ga se pusti u glavni program kako bi se mogao obratiti ‘hrvatskom narodu’.

Izjavljuje da mora reći istinu, da covid ne postoji, da je sve zabluda. Dok izgovara te rečenice, preko usta mu brzo prelaze i druge ideje.

Kaže, želi vratiti sve iseljene Hrvate u zemlju, vratiti Hrvatskoj stari sjaj, pokrenuti novu banku i svima otpisati dugove. Spominje i Talmud, ali i da je HRT televizija koja pripada narodu i zato želi ući unutra – reći pravu istinu.

No ona ipak seže dublje od toga.



Francišković je naime, 2015. godine od tadašnjeg glavnog urednika, Gorana Radmana izgubio sudski spor.

Francišković, tada predsjednik Udruge ‘Pravednik’ na svom YouTube kanalu objavio je izjavu da je Goran Radman ‘bivši i daljnji suradnik KOS-a navod koji je podoban nekome nanijeti štetu’. 

Zbog izjave Radman dobiva prijetnje smrću koje su, prema sudskim spisima, dolazile poštom, e-mailovima i u neposrednom kontaktu s ljudima te mu je provaljivano u stan zbog čega je morao tražiti zaštitu policije koja je trajala tri mjeseca.

Sud je tada Franciškoviću odredio da mora platiti 30.000 kuna štete i dodatnih 5271 kuna za sudske troškove.

No to nije njegov jedini skandal.

Zbog dopisivanja s Rankom Ostojićem 2013. godine, porukama u kojemu je prijetio oružjem koje mu je ostalo iz ’91, stavovima o EU, GMO, Svetom pismu, veleizdaji, smrtnoj kazni, zatvoren je u psihijatrijsku ustanovu na osam mjeseci, uz prisilno liječenje u prvih šest.

Prema objavama iz 2014. godine na njegovoj službenoj Facebook stranici, stoji kako mu je dijagnoza podvaljena te je prisiljen na trovanje (liječenje) koje mu nije bilo potrebno. Oko sebe je već tada počeo okupljati istomišljenike koji su ga podržavali.



Za sebe kaže da je je publicist, esejist, ekonomist, te antiglobalistički i euroskeptički politički aktivist, a da je iz prisilne hospitalizacije izašao potpuno zdrav.

O njegovom političkom aktivizmu snimljen je i dokumentarni film u režiji Gorana Devića koji je 2019. godine prikazan na ZagrebDoxu.