Posljedice pripravnosti za pandemije gore i od same pandemije

Uvjerili smo se da je pandemija događaj koji može uzrokovati ogromne zdravstvene, socijalne i ekonomske poremećaje. Čak i prije pandemije covida, u strahu od pandemija razvile su se mnoge tehnologije pripravnosti za pandemije u raznim znanstvenim granama kako bi ih pokušali spriječiti ili kontrolirati.

Znanstvenici su opravdanje sprječavanja pandemija iskoristili kako bi financirali razne više ili manje riskantne projekte poput skupljanja i pohranjivanja životinjskih virusa, eksperimenta na virusima i razvoja različitih protuvirusnih terapija.

Strah od pandemija, osim povećanja smrtnosti, primarno je funkcija njihovog utjecaja na kompletno funkcioniranje društva. Moguće je zamisliti pojavu opasnog virusa koji bi mogao uništiti život kakav poznajemo. Smrt i bolest mogu onemogućiti sve gospodarske djelatnosti, uništiti lance opskrbe, onemogućiti razmjenu robe i samim time život kakav poznajemo.



Od početka pandemije konstantno su povećavani kontrola i nadzor virusa, a samim time i kontrola čovjeka kojega su zdravstveni birokrati i mediji sveli na prenositelja virusa. Kako bi se onemogućilo prenošenje virusa, uložena su ogromna sredstva i uvedene financijske inicijative koje služe kako bi se povećala pripravnost na nove razvoje u sadašnjoj i budućim pandemijama.

Okosnice pripravnosti za pandemije su covid potvrde, testiranja i izolacije, normaliziranje lockdowna i sekvenciranje novih varijanti virusa. Originalni virus se proširio usprkos primitivnim metodama pripravnosti. Otkriven je tek kada se proširio po cijelom svijetu. Prošireno sekvenciranje i nadzor, lockdowni, izolacije kontakata i pozitivnih slučajeva nisu uspjeli zaustaviti delta soj virusa. Covid potvrde i cjepiva nisu bili dovoljni kako bi zaustavili širenje omicron varijante virusa. Virus je uvijek bio jedan korak ispred.

Ovakav razvoj zdravstveni birokrati i znanstvenici ne interpretiraju tako da ovo nije način zaustavljanja i predviđanja pandemija, nego da nije žrtvovano dovoljno sloboda, uloženo previše dragocjenog vremena, napora i života kako bi pokušali spriječiti pandemije.

Ovaj virus je opravdao samo jedan strah od pandemije, a to su smrti. Svi poremećaji u lancima opskrbe, gospodarstvu, obrazovanju i društvu rezultat su nove paradigme pripravnosti za pandemije. Pripravnost za pandemije kroz mehanizme izolacija asimptomatskih zaraženih i kontakata, smanjenja gospodarske aktivnosti kroz lockdowne, otkaza zbog ucjena covid potvrdama čini ogromnu štetu koja nije razmjerna opasnosti od ovog virusa. Ima li uopće smisla govoriti o razmjerima kada je očito da ove mjere ni na koji način nisu promijenile tijek pandemije?

Tijekom uvođenja nove paradigme pripravnosti za pandemije, izostavljene su najbitnije analize, a to su prvenstveno utjecaji na društvo koji se mogu sumarizirati u – “podređivanje cijelog života strahu od virusa” te nakon toga gospodarski aspekti ovih mjera. Je li ikada ponuđen odgovor na pitanje koje su to karakteristike prenosivosti i smrtnosti virusa koje bi opravdale ove mjere, čak i kada bi one bile učinkovite? Isplati li se žrtvovati slobodu i kratko vrijeme na ovom svijetu u zamjenu za sigurnost i od puno smrtonosnijih virusa čak i kada bi to bilo moguće osigurati?



Na kraju se čini da je pravi virus sa svim negativnim posljedicama za društvo, od kojih nas je pripravnost na pandemije trebala zaštiti, zapravo ona sama.