PLJAČKAJU LI NAS NA PLINU SLABIJE KVALITETE? Jeste li primijetili da je promijenio boju? Evo što kaže stručnjak

Velika pljačka INA-e, čiji tragovi vode prema Vladi, dominira vijestima već tjednima. No pored velike plinske pljačke, građani su primijetili i da se – promijenila boja plina na plamenicima njihovih štednjaka. Stariji građani sjetiti će se socijalističkih krađa iz vremena par-nepar kada je u zemni plin (ali i u butna-propan boce) utiskivan zrak. Domaćice su tada primijetile kako treba puno više vremena (i plina) za „uzkuhavanje“ iste količine vode. Ponavlja li se prošlost? Usput, promjena boje plina na plameniku bila je i tada tabu tema o kojoj se nije smjelo previše (stručno) raspravljati.

Ovih je dana stiglo priopćenje iz Vladine tvrtke Plinacro gdje imaju objašnjenje:

“Ističemo kako boja plinskog plamena nije mjerodavan pokazatelj kvalitete plina. Naime, boja plamena na plinskom trošilu pokazuje koliko se ispravno provodi postupak izgaranja plina. Jednolična plava boja izgaranja ukazuje na potpuno izgaranje plina uz izdvajanje maksimalne količine topline, što ukazuje na idealan omjer smjese plina i zraka na plameniku. Ako je došlo do narušavanja tog omjera boja plinskog plamena može postati žuta, narančasta ili crvena“, poručuju iz Plinacroa.



Stoga smo kontaktirali mag. ing. Zorana Grgića, kao stručnu osobu poznatu javnosti, kako bismo dobili pojašnjenje: Radi li se o plinu slabije kvalitete? Evo što kaže Grgić za Priznajem.hr

“U informatičko doba besmisleno je lagati, jer će se to brzo i lako otkriti ali polu-istine su možda i razornije“ naglašava i dodaje „ Uvažene kolege zaboravile su informirati javnost kao će se boja plinskog plamena promijeniti i ako se promjeni kemijski sastava plina a time i ogrijevana moć istoga.”

Dio tih navoda stoji i u priopćenju Vladine tvrtke:

“Promjena boje plinskog plamena nedvojbeno ukazuje na problem, pri čemu je najčešći razlog u samim plamenicima. Također, problem nepotpunog izgaranja nastaje i uslijed dotrajalosti regulatora tlaka koji ne izvršava svoju funkciju (regulacija na 30 milibara) koji je potrebno redovito kontrolirati i zamijeniti prema uputama proizvođača”, poručili su iz Plinacroa koji je od ožujka 2002. godine u potpunosti u državnome vlasništvu i pod kontrolom ove Vlade…

Grgić naglašava „ Zemni plin je lakozapaljiva smjesa ugljikovodika i primjesa, obično metana u smjesi s propanom i butanom i svih onih materija koje se u toj smjesi nađu. Kada ga plaćamo u domaćinstvu jedinica obračuna je metar kubični i definiran je kroz jednadžbu stanja tog plina ali ne i kemijski sastav istog. Kada ga distributeri međusobno preprodaju obračunava se i njegova ogrijevana moć tj. koliko kilojula plin daje po jedinici volumena. Krajnji potrošači izgleda nisu dovoljno zaštićeni.“



Može li se vjerovati Vladi i uhljebima u državnim tvrtkama? Grgić ima pragmatičan prijedlog. “Kada bi se samo jedan dio otpremnina koje će kad-tad biti isplaćene neuvaženim znalcima upotrijebio u jedinicama lokalne samouprave lako bi bilo kontrolirati energetsku vrijednost plina kroz tehnološke probe što bi svaki grad/općina mogao učiniti za sebe. Ne mora svatko imati stručnjake i CSI (CSI- Crime Scene Investigation) laboratorij poput onih iz Holivudskih filmovi. I mala tehnološka proba s Bunsenovim plameniko i etalonom dati će rezultat i upaliti potrošački alarm. To zna napraviti svaki srednjoškolac, ali ne i ova Vlada. Tako bi smo znali varira li sastav možebitno i količina utisnutog zraka u plin koji koristimo.“ naglašava rezignirano Grgić za Priznajem.hr.

 

Priznajem.hr | Foto: Wikimedia