NJEN SUPRUG JE BRANIO VUKOVAR I BIO RANJEN 4 PUTA: Tjeraju je van iz stana, gladuje da kćeri kupi hlače

Život koji u Zagrebu živi B.K., udovica višestruko ranjavanog hrvatskog branitelja Branka koji je, između ostaloga, branio i Vukovar – potresan je, ponižavajuć i nedostojan svakog ljudskog bića.

Paradoksalno je da ova žena koja je novinare portala Promise kroz derutni stan provela s lampom u ruci, živi preko puta grandioznog hotela Esplanade o čijim svijetlima može samo sanjati. O tome kako nakon smrti supruga koji je preminuo prije devet godina sada živi sa svojom kćeri, opisuje mješavinom tuge i ljutnje:

Izbacuju je iz stana

“Svaki dan uzalud stružem gljivice. Vlaga je nesnosna i bojim se da će se moja kćer razboljeti, a bojim se i da će nas i iz ove derutne prostorije izbaciti na ulicu, kao što su zaprijetili. Za ovu vlažnu, u potresu i poplavi uništenu sobu i hodnik, Državnim nekretninama mjesečno redovito plaćam 528 kuna najamnine. Svejedno nas hoće istjerati van. Traže da platimo dug, odnosno iznose najamnina koje nisam plaćala četiri godine nakon muževe smrti, jer nisam imala otkud. Traže da platim i 80.000 kuna zateznih kamata”, kazala je za Promise.hr pokazujući sudske pozive, dopise, liječničke nalaze, rješenje o 100 postotnoj invalidnosti preminulog supruga, službene zabilješke o njegovom ranjavanju, ozljeđivanju, zatočeništvu u logoru…

 

Foto: Damir Kramarić/Promise
Foto: Damir Kramarić/Promise

Kazala je da je radila kao čistačica u gornjogradskoj gimnaziji, sve dok nije pala s prvog kata i teško ozlijedila kralježnicu. Od tada je u invalidskoj mirovini. Nakon ovrhe, ostane joj 1420 kuna, a od toga, kako tvrdi, mora platiti stanarinu i režije koje zajedno iznose oko 1100 kuna. Njezina kćer, nakon smrti oca – hrvatskog ratnog vojnog invalida, dobiva 3720 kuna obiteljske mirovine, no od toga, kaže, plaćaju mjesečno 3500 kuna kredita!

Vodu za pranje grije u loncu

Nesretna žena preminulog hrvatskog branitelja kaže da su je ljetos zvali na razgovor u vezi s njihovim dugovanjem, nakon čega je od muke, straha i iscrpljenosti pala u trgovini Spar te razbila glavu. Tada se uplašila da će njena kćer ostati i bez nje:

 

”To je moje dijete, moje najveće bogatstvo. I kada sam kralježnicu ozlijedila, nisam odustajala. Čistim povremeno stubišta i tako zaradim koju kunu da bi preživjeli”, ispričala je sjedeći u vlažnoj i hladnoj prostoriji, u polumraku podruma u strogom centru grada.

Zbog razornog potresa, njezin ionako derutni stan ostao je bez bojlera i vode, a nema ni grijanje:

”U ovom loncu grijem vodu, da se dijete opere jer je kupaona uništena. Grijanje ne palim, jer nemam čime platiti. Deset minuta prije nego će se kćer vratiti s prakse ili iz škole, upalim električnu grijalicu da joj ne bude toliko hladno”, kazala je osvrćući se zabrinuto na svoju kćer koja je zbog neimaštine u školi bila izvrgnuta podsmijehu. Gubitkom oca koji joj je umro na rukama, potpuno je izgubila oslonac i završila na psihijatrijskom liječenju.

 

Gladovala da kćeri kupi hlače, rugali su joj se u školi

”U suzama je kćer dolazila iz škole jer su je druga djeca zadirkivala. Rugali su se jer je nosila jeftine tenisice s placa, a ne poznate marke kao oni. U osnovnu školu u Gundulićevoj idu, znate, mnoga djeca bogatih. Nakon muževe smrti, moja kćer je bila izolirana. Dok joj je tata bio živ, i ona je imala i za hlače i za tenisice… Kasnije sam bila više gladna, nego sita, samo da bih joj mogla dati pedeset kuna za hlače, ili da nešto pojede…”

Sada joj, kaže, pomaže Caritas povremenim isplatama jednokratne pomoći te paketima hrane, a nekoliko puta pomoć su dobili i od Ministarstva branitelja.

 

“Bog mi je poslao ministra Medveda”

”Išla sam u Ministarstvo i dragi Bog mi je poslao gospodina Medveda.  Razgovarala sam s njim i on nam je pomogao da se kćer upiše u školu za redovnog kuhara. Ranije je, zbog papira koje su napisali liječnici, mogla pohađati samo školu za pomoćnog kuhara i slastičara, a između tih dviju kvalifikacija velika je i bitna razlika”, tumači moja sugovornica.

Iz najlonskih omota, B.K. je izvadila vlagom smežurane dokumente iz kojih je vidljivo da je Ministarstvo branitelja slalo dopise Državnim nekretninama d.o.o., u kojima ih mole da pomognu udovici hrvatskog ratnog vojnog invalida, odnosno da se, ako je moguće, odreknu zateznih kamata koje su majci i kćeri poput omče pritegnute oko vrata.

 

Pokazala je i nalaze psihijatra Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, gdje piše da je djevojčica imala traume zbog zadirkivanja druge djece. Navode i da je zbog toga intervenirala škola…

”Dok nam Ministarstvo i Caritas pomažu, ovi u Državnim nekretninama nas doslovce ubijaju! Možete li nam vi pomoći?”, upitala je B. K. novinara za kraj?