Nevladine organizacije u Srbiji žele obilježavanje stradanja Hrvata u logorima

Više od 20 nevladinih organizacija u Srbiji zatražilo je od ministra za ljudska i manjinska prava, čelnika općine Zrenjanin i ministarstva za rad da se obilježe mjesta mučenja i stradanja hrvatskih ratnih zarobljenika i civila u logoru Stajićevo, na području Zrenjanina.

Udruga Žene u crnom, koja svojim akcijama komemorira žrtve i stradanja tijekom ratnih sukoba 90-ih, u priopćenju je podsjetila da dulje od 30 godina od oslobađanja hrvatskih zatvorenika iz logora Stajićevo nisu obilježena mjesta “na kojima su u neljudskim uvjetima, pod svakodnevnom torturom, bili smješteni zarobljenici Jugoslavenske narodne armije iz redova hrvatske vojske i civili”, zarobljeni u Vukovaru, prenosi Index.hr.

Zahtjev za postavljanje spomen-ploča dosad su u više navrata upućivale obitelji žrtava te brojne organizacije civilnog društva iz Srbije, među kojima i Žene u crnom, ali je zahtjev odbijan pod različitim izgovorima, što, kako stoji u priopćenju, “ne pridonosi ugledu demokratske, europske i građanske Vojvodine”.



U logorima u Vojvodini ubijeno najmanje 14 hrvatskih ratnih zarobljenika

Žene u crnom i organizacije civilnog društva koje potpisuju zahtjev uvjerene su u to da za postavljanje spomen-obilježja treba iskoristiti vrijeme do godišnjice pada Vukovara – 18. studenog, poslije opsade duge 87 dana.

U logorima u Vojvodini je, prema dokumentiranim i poznatim podacima, “ubijeno najmanje 14 hrvatskih ratnih zarobljenika, dok su ostali bili izloženi nečovječnom postupanju, zbog čega su mnogi od njih postali invalidi”, istaknuto je u priopćenju.

“Mi se moramo suočiti sa zločinima koji su počinjeni u naše ime, a na drugima je da se suočavaju sa zločinima koji su počinjeni u njihovo ime. Bez utvrđivanja istine o tim zbivanjima nema nade da će doći do promjene moralnog poretka, vrijednosnog sustava i kulturnih obrazaca”, poruka je udruga i nevladinih organizacija, potpisnica zahtjeva.

Uz ocjenu kako je “došlo vrijeme za početak priznanja odgovornosti za zločine u koncentracijskim logorima”, naglašeno je da bi “postavljanje spomen-ploče vodilo prevladavanju prošlosti i stvaranju perspektive za budućnost, slobodnu od nasilja, zla i nehumanosti”.