‘KAKO 16-GODIŠNJAK UĐE U KASINO I IZA PONOĆI KOCKA NAŠMRKAN KOKAINOM?’ Sakoman o zastrašujućoj situaciji s drogom: ‘Djeca počinju s marihunaom već u sedmom razredu!’

Korona, covid potvrde, cijepljenje, cjepivo teme su koje već godinu i pol su glavna, a čini se nekada i jedina tema koja je u fokusu hrvatske javnosti. U jednu ruku to je razumljivo s obzirom na pandemiju, ali isto tako postoje brojni i izuzetno veliki problemi u Hrvatskoj koji nisu nestali i koji se gomilaju.

Ne da su pali u drugi plan nego se o njima više uopće ne govori dok je svakim danom situacija sve gora.

Svaki tjedan bavim ćemo se nekom od gorućih tema koje su zbog korone pali u drugi plan. Jedan od velikih problema je i nevjerojatno veliki porast korištenja droge u Hrvatskoj, podaci su zastrašujući, a o tom gorućem problemu razgovarali smo s neuropsihijatarom prof. dr. Slavkom Sakomanom koji je cijelu svoju karijeru posvetio borbi protiv ovisnosti i koji je jasno poručio da je situacija alarmantna.



Niti u jednom gradu EU nije došlo do tolikog porasta potrošnje svih droga kao što je slučaj u Zagrebu

*Komentirali ste da je Zagreb osmi grad po dnevnoj potrošnji kokaina u Europi, što su izuzetno zabrinjavajući podaci?

Zagreb je jedan od 82 grada EU-a (plus Norveška i Švicarska) koji  sudjeluju u SCORE istraživanju i kvantitativnom praćenju potrošnje droga temeljem koncentracije metabolita pojedinih droga u otpadnim vodama. Tom istraživačkom metodom znanstveni tim Instituta Ruđer Bošković prati trendove potrošnje droga u Zagrebu od 2009. Za praćenje problema u svezi trgovinom i potrošnjom  droga kao i strategijom kojima se taj problem pokušava održavati ‘pod kontrolom’ nadležan je EMCDDA  (Europski centar za pitanja u svezi droga, lociran u Lisabonu). Od svih dostupnih izvora podataka i pokazatelja trendova potrošnje droga, upravo su rezultati ovog objektivnog istraživanja postali ključni za komparaciju stanja u  gradovima državama navedenog prostora. Tako EMCDDA u svom posljednjem  Izvješću s podacima za 2020. navodi da se u toj Godini Zagreb našao na osmom mjestu po dnevnoj potrošnji kokaina koja se izražava količinom  na svakih 1000 stanovnika pojedinog grada. U istom izvješću stoji da se u toj godini Zagreb našao na prvom mjestu po dnevnoj potrošnji amfetamima (speed), također je na prvom mjestu po potrošnji kanabisa u radne dane (a uz uključenje vikenda, dakle ukupnoj tjednoj potrošnji, na drugom je mjestu). Također se navodi da je naš glavni grad zauzeo šesto mjesto po potrošnji MDMA (ecstasy). Ti  podaci su zastrašujući. To što se dogodilo u Hrvatskoj i Zagrebu, niti približno nije slučaj u drugim europskim gradovima, što potvrđuje detaljnija analiza trendova. Naime, u 2020., u odnosu na 2019., u 19 gradova zabilježeno je povećanje, a u 16 smanjenje potrošnje kokaina. Isto Izvješće navodi da je u vrijeme covid-epidemije u znatno više gradova Europe došlo do smanjenja potrošnje MDMA nego onih u kojima se potrošnja povećala. Niti u jednom gradu EU nije došlo do tolikog porasta potrošnje svih droga kao što je slučaj u Zagrebu.

 

Kada se dogodio taj streloviti porast konzumacije kokaina?

Prateći, temeljem više izvora informacija, ukupnu situaciju u svezi droga u Hrvatskoj,  do 2014. godine,  problem je bio ‘pod uobičajenom kontrolom’ sustava  i stanje relativno stabilno, osim što je bilo naznaka porasta potrošnje  kanabisa, povezano sa štetnim medijskim marketingom ‘marihuana lijek za sve’, ali i radi istupa nekih političara čija je intencija bila liberalizirati uporabu te droge i  za rekreativne svrhe. Kako su te priče u medijskom prostoru utihnule, na kratko, u 2015. je zabilježen i pad potrošnje te droge. No iste godine (2015.) dogodio se skokovit porast potrošnje amfetamina  za čak 5 puta u odnosu na 2014., potrošnja MDMA je skočila za 2,4 puta, a kokaina za 40 posto. Trend brzog porasta potrošnje svih droga (osim heroina), bio je kontinuiran do 2020.  pa je tako u tih 5 godina potrošnja kokaina porasla 500 posto, kanabisa porast oko 530 posto, amfetamin oko 1000 posto, MDMA  oko 300 posto.



U Hrvatskoj postoji gusta mreža ljudi sklonih zarađivanju na nezakonit način

*Je li porast ponude i dostupnosti kokaina  posljednjih godina uzrok tolikog  porasta potrošnje?

 

Potrošnja droga, a u svezi s tim i pojavnost konzumenata i ovisnika u nekom gradu ili području zemlje, uvijek ovisi o dva ključna čimbenika; ponuda i dostupnost s jedne i potražnja s druge strane. Logično je pitanje koji je od ova dva čimbenika, u tako kratko vrijeme, značajnije pridonio tom izuzetno velikom porastu potrošnje droga i što se i zašto to dogodilo u Hrvatskoj? Navike ljudi, njihov stil života, trendovi u načinu zabave, zadovoljavanje potreba za opuštanjem itd. kao i unutrašnji poriv,  interes, želja… da to ostvaruju drogiranjem, ne mijenjaju se u društvenoj zajednici tako spontano i naglo. Stoga je lako zaključiti da je opisani veliki porast potrošnje droga u kratko vrijeme, u nekoliko mjeseci, posljedica naglog povećanja ponude, a time i dostupnosti droga.

Logično je zapitati se kako i zašto se to dogodilo i baš od 2015. godine?  Te su se godine dogodile značajne političke promjene, promjene vlasti, a s njom i kadrovsko preslagivanje u represivnom aparatu države. S mjesta šefa PNUSKOKA smijenjen je i ‘potjeran’ u mirovinu moj prijatelj, beskompromisni krim. inspektor M. Bertina. I ja sam 2 godine ranije ‘potjeran’ u mirovinu. Godinama smo, u javnom interesu, izvrsno surađivali. Bavljenje zaštitom mladih i društva od pogubnih posljedica narko-kriminala i zlouporabe droga u tišini je skinuto s liste nacionalnih prioriteta. U svojim političkim programima, političari riječ droga već dugo uopće ne spominju.  Mišljenja sam da su  kadrovske promjene u represivnom aparatu bile takve naravi da su osobe visoke razine organiziranog kriminala zaključile da su stvorene pretpostavke za  intenziviranje biznisa s drogama.

U Hrvatskoj od ranih devedesetih po većini  gradova egzistira relativno gusta mreža ljudi sklonih zarađivanju na nezakonit način, koju represivni aparat ‘suviše ne ometa u radu’. Ta mreža je operativni, terenski servis visoko organiziranog kriminala, koji po svojoj naravi i definiciji, radi obostranog interesa, održava sprege sa sustavom političke moći i osobito s elementima represivnog aparata. Ta mreža je u kratko vrijeme, u većini gradova učinila droge lako dostupnim. Tisućama mladih, ali i ljudi srednje dobi, koji nisu izgradili čvrsti stav da neće koristiti droge, nakon što su bili ponuđeni, ukazala se prilika doživjeli iskustvo ‘drogiranosti’.

 

 



Goran Stanzl/PIXSELL
Goran Stanzl/PIXSELL

Heroin kao droga užasa i propadanja već dugo u Hrvatskoj nije bio atraktivan. Ali uzeti kokain i biti stimuliran, moćan, pun sebe, euforičan, dobro i dugo se zabaviti, zašto ne? U kratko vrijeme, mozgovi desetine tisuća ljudi raznih uzrasta, od 14-godišnjaka do osoba u šezdesetim bili su kontaminirali lako dostupnim drogama. Nitko populaciji nije ukazivao da se to ne čini, da je štetno i skupo,  a svugdje se nudilo kao nešto novo i prikladno. Osobito je kokain postao ‘in’, cuga i ‘lajne’ bijelog i turaže po čitavu noć.

Za one praznijeg džepa i 6 puta jeftiniji speed bio je dobar.  Dakako, da na osobnoj razini, u uvjetima jake ponude i  kupovna moć potrošača utječe na potrošnju. No većina je imala novca probati. Kokain je u psihičkom smislu vrlo adiktivna droga i nakon što osoba doživi i memorira to iskustvo drogiranosti, tu eurofiju, snagu… mozak će aktivirati ideju o ponovnom uzimanju i tako samo još jednom i jednom. Koliko je ljudi financijski propalo, bankrotiralo, koliko je obitelji propalo… nikoga i nije briga.

Većina ljudi kupuje i uzima drogu “po malo”

*Je li pala cijena droga na tržištu ili s vremenom raste, koliko se sada okvirno kreću cijene?

To se ne bi se moglo reći. Čak se radi o ponudi droga s višim koncentracijama aktivne tvari. Kokain gram oko 600 kn, amfetamin oko 100 kn, kanabis 80… Cijena ovisi o količini. Većina potrošača običava kupovati i uzimati po malo. Jer kupiti veću količinu, premda je tad i cijena po gramu znatno niža, se obično ne isplati, jer predstavlja i veću napast da se troši više i češće, a to je povezano s većim rizikom razvoja ovisnosti. Ozbiljniji pad cijene  i poboljšanje ‘kvalitete’ robe, bi se dogodio ako bi se nekim mjerama uspjelo ozbiljnije  smanjiti potrošnju. Tih mjera nema, a kvaliteta života i sustav vrijednosti  je takve naravi, da je sve više frustriranih i izgubljenih u vremenu i prostoru, ne vide neku perspektivu i nadanje u neki viši smisao svog postojanja, pa se život sve više svodi  u iščekivanje trenutaka u kojima će egocentrično osjetiti ugodu ili euforiju. Takvih je mnogo i u riziku su brzog svekolikog  propadanja. Kriminalni sustav sa svojim spregama  vodi igru, kojom, uzimajući  preko droga od tisuća ljudi veliki novac,  potvrđuje time i zadovoljava potrebu za osjećajem moći, a tu je i zadovoljavanje bezgraničnu pohlepe  radi stava da tako bogati, mogu raditi što god požele.

*Je li ova pandemija s koronavirusom, u kojoj su ljudi mnogo vremena provodili zatvoreni strahujući od bolesti, otkaza… također dovela do porasta konzumacije droge?



Spomenuo sam da  je porast potrošnje droga  u Zagrebu i Hrvatskoj počeo 4 godine prije epidemije i bio je skokovit  i na tisuće ljudi su razvili naviku konzumacije droga.  Mnogo toga u životu ljudi se promijenilo, poremetilo i radi potresa. Manji dio populacije, osobito funkcionalne, stabilne obitelji koje su održale svoje financije, čak su doživjele bolje dane, jer su svi bili više zajedno. No više je onih kojima se psihičko stanje  povezano s Covid-19  epidemijom poremetilo, silno je porasla pojavnost anksiozno-depresivnog poremećaja. Slabi su kapaciteti i funkcionalnost našeg sustava za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja. Umjesto kvalitetne psihološke potpore, većinom se koriste brza ‘rješenja’ preko liječnika, psihijatara, primjena psihofarmakoterapije. Potrošnja BZD lijekova (sedativa), hipnotika, antidepresiva, analgetika… je  enormna. No mnogo je i onih sklonih ‘samoliječenju’ uzimanjem droga. Tu dakako prednjači konzumacija marihuane. Dakle, okolnosti Covid epidemije pogoršale su mentalno zdravlje, poremetile (osiromašile) društveni život mnogima, što sve povećava potražnju za drogama. Opskrba nije bila poremećena, funkcionirala je i nabava preko dark-neta. Politički sustav posve gura u fokus epidemiju da bi se iza te Covid zavjese  gurnuli u stranu svi ozbiljni društveni problemi, a stvorile pretpostavke za veliku žetvu  organiziranog kriminala.

 

*Koliko je problem ovisnosti raširen među uspješnim poslovnim ljudima? Nekako često sve češće čujemo da zbog pritiska na poslu je sve veći pa samim time i poslovni ljudi sve češće konzumiraju drogu?

Sigurno je da se broj poslovnih i uspješnih ljudi koji su se priklonili uzimanju droga značajno povećao. Od poplave kokaina, poslovni sastanci uz ručak i alkohol, sve češće su  obogaćeni linijama kokaina, što potvrđuje i njihov materijalni status, jer si to mogu priuštiti. Radi se osobama vrlo različitih profesija a ono što im je zajedničko, je sustav vrijednosti i s time povezana psihologija nagrade.  Kada ‘svega  i previše’ imaju, kada se zasite gomilanja i pokazivanja ili skrivanja novca  koji stoji na računima, sve to pomalo gubi smisao, ne uživa se u tome….



FOTO: PU Dubrovačko-neretvanska
FOTO: PU Dubrovačko-neretvanska

Treba provoda, treba konkretnog uživanja, zna se o čemu se tu najčešće radi.. Muški spol češće konzumira droge ali je i sve više ‘pratilja’ koje rado prihvaćaju čašćenje ‘bijelim’. Navedeno istraživanje je pokazalo da se u u većini gradova Europe pa tako i u Zagrebu. pa i u Hrvatskoj,  potroši više kokaina u dane vikenda kada se organiziraju cijelonoćni provodi, turaže. Potvrđeno je da se  kanabis i  amfetamina više troši u radne dane. To bi ukazivalo na činjenicu da je sve više uposlenika koji preferiraju stimulaciju amfetaminom da bi lakše savladali pritiske  i tenzije povezani s izvršenjem radnih zadataka (studenti pripreme ispita),  ali i da se opuštanje nakon posla ubrzava pušenjem marihuane. Te osobe za dane vikenda, kada je izložene promatranju obitelji, taj tip ponašanja nastoje izbjeći i prikriti.

U Zagrebu se dnevno “povuče” 3 kilograma droge

*U gradu se samo tijekom 2019. dnevno konzumirao jedan kilogram sto posto čiste droge. Znate li kolika je u kilogramima 2021. dnevna potrošnja u Zagrebu?

Taj podatak je naveden u Izvješću za 2019. znanstvenog tima Ruđer Bošković. U prometu na sitno, droge se miješaju s punilima tako da je ukupna masa smjese oko 3 puta veća, dakle 3 kg smjese dnevno, što u godini iznosi oko jedne tone (milijun grama pomnoženo sa 600 kn pokazuje odljev od oko 600 milijuna kuna iz džepova konzumenata glavnog grada). Zagreb pomnožen sa 4-5 daje sliku potrošnje Hrvatske. Postoje podaci za 2020. i na žalost, nastavio se daljnji rast potrošnje te droge  u toj godini za daljnjih oko 20 posto.  Podaci za 2021. nisu objavljeni.

*Koliko možemo govoriti u porastu konzumacije droge među mlađom populacijom i u čemu trebamo tražiti razloge toga? Što točno mladi od droge najčešće konzumiraju i rade li to prvenstveno vikendom ili nema pravila?



Prema podacima ESPAD istraživanja (Europsko istraživanje konzumacije sredstava ovisnosti 15-godišnjih adolescenata), po većini indikatora, naši mladi  lošije stoje od prosjeka Europe. Tako smo na drugom mjestu, odmah iza Bugara, po broju mladih koji su zadnji mjesec svaku dan pušili cigarete. Hrvatska ima u toj dobi 8 puta više pušača duhana nego Norveška ili Island. Po većini indikatora lošije stojimo danas nego Slovenija. Dob prvih uzimanja, najčešće marihuane, sve je češća u osmim razredima osnovne. Prosjek prvog uzimanja onih koji su došli na tretman je oko 16 godina. To nije bio slučaj u godinama kada sam kreirao temelje strategije suzbijanja zlouporabe droga u Hrvatskoj i kada su se sa mnogo entuzijazma provodili Školski programi prevencije ovisnosti. Čitav sustav (represija, prevencija, tretman) je bio stručno vođen i koordiniran. Od kada se politika uplela u (pre)uređenje  tog sustava, stvari su krenule na loše. Stvoreno je samo još jedno administrativno-birokratsko tijelo (Ured za droge Vlade RH, danas Služba pri HZZJZ), mjesto privida rješavanja problema. O radu Vladinog povjerenstvo za to pitanje nitko niti ne čuje. Hrvatski sabor je nekada o tome raspravljao dva puta godišnje. Sada o tome niti riječi. Stvarni angažman institucija koje se bave čovjekom i društvom da bi se taj problem držao pod kontrolom izgubio je konkretnost i na kvaliteti, a sam problem je političkim planiranjem marginaliziran. Nekima je sigurno u interesu osiguravati postojanje te crne ekonomije kojom kriminalne mreže godišnje uprihode nekoliko milijardi kuna. Taj crni novac silno povećava koruptivne kapacitete i moć sustava koji je očigledno izvan adekvatne kontrole Zakona.

Učenik šestog razreda navukao se na opijum

*Imate li podatak ili ako ne s kojim najmlađim pacijentom ovisnikom o drogama ste se susreli? Koliko je imao godina?

Kao liječnik, a počeo sam raditi prije 50 godina, sjećam se dječaka, učenika 6. razreda osnovne škole koji se ‘navukao’ na opijum. Vidio je, neki čudni ljudi, kako zarezuju u vrtu čahure maka pa taj sok gutaju, pa je i on probao. Obzirom da je bio vrlo nemirno i nervozno dijete, kad je malo toga progutao, bio je bezbrižan i podnošljiv za okolinu. Obitelj je uočila te neshvatljive promjene njegovog ponašanja, pa se ne koncu otkrilo o čemu je riječ. Od kada sam u mirovini, postao sam teško dostupan mnogim obiteljima koje imaju problem, oni traže kvalitetnu stručnu pomoć, pa tako i mene zovu i mole da popričam o njihovom problemu u svom osobnom uredu. Ove godine, upoznao sam  nekoliko obitelji čija su djeca već u sedmom osnovne pokazivala znakove poremećaja ponašanja, neposluh, zapuštanje školskih obaveza, gubitak većine ranijih korisnih interesa, sklonost lošem društvu itd. Kod svih se radilo o promjenama povezanim s konzumacijom marihuane.



*Što mladi najčešće ističu kao razlog zašto su počeli konzumirati drogu?

Hrvatski zavod za javno zdravstvo vodi nekoliko decenija Republički registar osoba koje su radi zlouporabe droga koristili usluge zdravstvenog sustava. U setu pitanja nalazi se i ovo, koje ste spomenuli. Najčešće mladi odgovaraju da ih je na prvo uzimanje nagovorio netko od vršnjaka ili da su sami, pod njihovim utjecajem to počeli činiti. Kao drugi razlog spominju uzimanje droge kao način samopotvrđivanja, treće postojanje psihičkih problema, obiteljski problemi, znatiželja, želja za zabavom, dosada…

*Je li ona već rasprostranjena u nižim razredima osnovnih škola te kako to zaustaviti?

Taj enorman porast konzumacije i broja konzumenata kanabisa u odrasloj populaciji sigurno pridonosi slabijem nadzoru tinejdžera i utječe na stvaranje stava  kako je to sasvim normalno, prihvatljivo ponašanje. Opće širenje zlouporabe neke droge i populaciji praćeno je obično i s ranijim iskušavanjem konzumacije kod maloljetnika što je vrlo štetno po njihov razvoj. Razvoj neuronskih mreža mozga povezano s procesom izgradnje i strukturiranja osobnosti i usvajanja poželjnog sustava vrijednosti, završava oko 21 godine. Nije čudno da se i danas u većini država SAD strogo zabranjuje prodaja alkoholnih pića do 21. godine. Rana konzumacija kanabisa, droge koja stvara nered, konfuziju u mentalnom sustavu čovjeka, a istovremeno se nameće kao brzo, jednostavno i efikasno sredstvo za zadovoljavanje potrebe za euforijom, zabavom, opuštanjem, povezana je s padom motivacije za školske obaveze, ali i rezultati obrazovanja bivaju lošiji jer THC otežava memoriju.

Taj stil života u grupi vršnjaka postaje dominantno zbivanje, gube se interesi za sport, rekreaciju, participaciju u obiteljskom životu. Već sam podatak da je rani početak i kontinuitet konzumacije te droge povezan s višestrukim rizikom pojave psihotičnih stanja (najčešće nalik na paranoidnu shizofreniju), govori  da ta droga oštećuje funkcionalnost mozga. Kako to zaustaviti? I od onih malobrojnih slučajeva, koji od tisuća  mladih konzumenata dođu na tretman, postići promjenu ponašanja, uspostaviti i održavati apstinenciju, udaljiti ih od društva konzumenata i postići da prihvate drugi smjer u životu, put koji ima više smisla i bolju perspektivu, koji uključuje prihvaćanje odgovornosti prema sebi i drugima i uspostavu dobre samokontrole ponašanja, malo ih je koji  uspiju postići poželjan rezultat.

Danas se droga može nabaviti za nekoliko minuta. Neshvatljivo!

*Čini li se dovoljno kako bi se drogu maknulo s ulica?

Gledajući toliki rast  potrošnje droga radi velike ponude i lake dostupnosti, lako je zaključiti da se ni približno ne čini dovoljno. Ovo, ‘maknuti drogu s ulica’ nije moguće postići bez organizacijskog modela rada policije po kojem sustav odgovoran za kontrolu droga paralelno djeluje na svim  razinama, od ulične redukcije da kontrole graničnih crta na kojima se zaustavlja ulaz ili provoz velikih količina droga. Gotovo je neshvatljivo da se danas za nekoliko minuta može nabaviti droga. Moje istraživanje Karakteristike ilegalnog tržišta droga u RH (2013.) je pokazalo  velike razlike  u dostupnosti pojedinih droga, ali i da je trebalo prije 8 godina puno više vremena za nabaviti dozu. Tada je ovisniku u Puli za srediti heroin trebalo dvadesetak min, a u Osijeku 150. Upravo te velike razlike u ponudi i dostupnosti droga po našim županijama bile su najutjecajniji čimbenik razlika u  pojavnosti (broja) liječenih ovisnika u odnosu na broj stanovnik. Dok su npr. Pula i Zadar imali stope 500 do 600 liječenih, Bjelovar je imao 7, Virovitica 24, Krapina 31 a Varaždin 172. Dakle, lokalna kvaliteta (učinkovitost) rada represivnog aparata u bitnoj je mjeri pridonosila dobrom stanju na terenu. U sredinama u kojima su egzistirale i danas  sprege pojedinih krim inspektora, korumpiranih političkih moćnika i jačih dilera droga, stanje je bilo i jest loše.

Ilustracija, Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL
Ilustracija, Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL
*Početkom 90-ih pomogli ste u ‘čišćenju’ cijelih gradova od heroina. U čemu je bila tajna da se to tada mogla riješiti ili barem staviti pod kontrolu, a sada ne?

Puno toga je tada bilo dobro posloženo i tom se problemu, povezanom s kvalitetom brige za ljudske resurse države, poklanjalo mnogo više pažnje. Pri tome, možda je od osobito velike važnosti bio tadašnji način rada policije i  odlična suradnja i izmjena informacija o stanju na terenu sa specijaliziranom mrežom timova za prevenciju i izvan-bolničko liječenje ovisnika. Tada se sve brzo znalo i moglo se pritiskati, raditi, ugrožavati mir i spokoj kriminalnih skupina. Zašto se danas svaki zaraženi s koronavirusom pita s kim je bio i tko ga je možda zarazio. Da se izvorište širenja zla zaustavi. A kada netko dođe sav drogiran? Zar nije logično s ovisnicima razgovarati i o širiteljima tog ‘virusa’ koji se zove droga, o okruženju u kojem se snalaze.  Danas toga nema. Samo velike priče, predstave i parade kada se negdje na graničnoj crti digne ‘velika količina’. Ma što znače te rijetke velike zaplijene ako je na ulicama i dalje sve puno droge. Nema više racija po lokalima, barovima, noćnim zabavištima, klubovima. Nekada su policijski inspektori u sanitarnim prostorima uzimali briseve i tražili tragove droga, dokaze konzumacije droga u tim prostorima masovnog okupljanja mladih.

*Što bi država s jedne strane, a roditelji s druge trebali napraviti u prevencije droge među mladima?

Sustav moći se ponaša kao da ga ni za što, osim bivanja na vlasti, u poziciji moći, nije previše briga. Dok se veliki prostori Hrvatske pretvaraju u ‘park netaknute prirode’ nakon što se u zemlje Zapada ‘ni za što izvezlo’ desetak generacija mlađih i školovanih ljudi, ovo malo što je ostalo, među ostalim, radi otimačine novca, truje se drogama. Nudi im se i ‘Dodir sreće’ (kocka). Sve im se nudi osim življenja u uređenoj državi, prostoru reda, rada i pravde, a time i perspektive u kojoj je svako dijete najvažnije. Predugo traje to iščekivanje naroda da će se stvari posložiti i da će institucije stvarno raditi svoj posao i da će ta bahata i pohlepna  nezakonito obogaćena bagra završiti gdje im je mjesto. Hrvatska u praksi vrlo loše koristi društvene mehanizme zaštite djece i mladeži u procesu odrastanja  s ciljem da smanji njihovu izloženost rizičnim ponašanjima i štetnom okruženju.

Prevelika je dostupnost tih loših mjesta na koje tinejdžeri mogu skrenuti. Ma kako je moguće da 16-godišnji tinejdžer uđe u kasino i da iza ponoći, našmrkan kokainom kocka novcem posuđenim od tamo prisutnih kamatara? Posve je izvan kontrole sustav organiziranog kockanja (igara na sreću), koje se i na javnoj televiziji oglašavaju od jutra do sutra. U Skandinaviji, teško da će dogoditi da malodobna osoba noću luta gradom ili tulumari u nekom noćnom klubu. Lokalna zajednica posebnim ‘out reach’ programima brine za one koji su izmakli kontroli obitelji te da se vrate u zajednicu kako ne bi  propadali na ulici. Što su društvene mjere zaštite mladeži lošije, veće teškoće imaju obitelji, roditelji, da razumno usmjeravaju i kontroliraju svoje mlade na putu u odraslost i samostalnost. Roditeljstvo je najkompleksniji posao i najvažnija uloga u životu većine ljudi. Problem je što se djeca ne školuju za taj posao, što ih škola ne uči roditeljstvu, psihologiji odrastanja, pa je većina roditelja za najvažniji zadatak neuka ili samouka. Tu je problem i sve veće nestabilnosti obitelji, brakova, sve je manje privrženosti i kvalitetnih  interpersonalnih odnosa, radi  čega trpe mnoga djeca. Sve se više  favorizira egocentrična organizacije života i umjesto suradnje i komplementarnosti u ostvarenju zajedničkih i perspektivnih obiteljskih i društvenih ciljeva, nameće se posve nerazumna i štetna kompeticija u svemu i svačemu.

*Svako malo čitamo o zapljeni neke količine druge i na hrvatskom tržištu, stječe se dojam da je Hrvatska u posljednje vrijeme postala zanimljiva lokacija, što je razlog tome?

Balkanska ruta je tradicionalno  aktivna u provozu različitih droga prema najisplativijem (najbogatijem) tržištu Europe, a organizirani kriminal pomno istražuje i priprema teren da se sa što manje rizika, na pogodnoj graničnoj točki sustavno prebacuje velika količina droge. Tako se dogodilo da je u luci Ploče palo nekoliko stotina kg kokaina. Bolje upućeni stručnjaci običavaju reći da ako je unutar godinu, dvije, tri, na nekoj graničnoj točki palo pola tone, da je prije toga prošlo barem deset puta više te skupe „robe“. Nekada su riječka i slovenske luke za tako što bile vrlo pogodne. Naše more, gomila otoka,  plovila, marina, je prostor koji je u vrijeme turističke sezone, gotovo nemoguće kontrolirati i osobito u preuzimanju manjih količina droge. Luka Ploče je, čini se, postala posebno  pogodno  mjesto,  jer je locirana na prostorima u kojem aktivno djeluju moćne kriminalne organizacije Srbije, Kosova, Crne Gore, BiH, ali i one iz Hrvatske. Strane službe, osobito američke (FBI i DEA) su aktivne na ovim prostorima. Naše službe, logično, surađuju i koliko mogu, pridonose tim međunarodnim naporima. Ali činjenica enormnog porasta potrošnje droga zadnjih 5 godina u našoj zemlji, ukazuje da represivne aktivnosti na domaćem  terenu nisu dale rezultata jer se stanje vidno pogoršava. Odgovorni djelatnici MUP-a se stalno vade da je i u EU-a prisutan porast ponude kokaina, da je roba bolje kvalitete… ali ne komuniciraju  pošteno  činjenicu da se u nas stanje vidno i dramatično pogoršalo, dok je u više EU gradova zabilježen i pad potrošnje droga. Stanje u našoj zemlji direktna je posljedica loše kvalitete rada represivnog aparata i slabog funkcioniranja pravne države. Narko-kriminal, kao i druge modalitete prikrivenog kriminala, karakterizira tiha i neposredna suradnja dvije strane (korupcije, gospodarski kriminal, pogodovanja, trgovina utjecajem, reketarenje, kamatarenje). Tu se neposredno ne vidi ni počinitelj niti žrtva. To je razlogom da se te oblike kriminala, pogubnog za zajednicu, treba istraživati i otkrivati proaktivnim pristupom i posebnim metodologijama. Zar je u redu da su više koruptivnih skandala otkrili novinari nego za to nadležne službe. Porezni sustav, financijske inspekcije, Ured za sprječavanje pranja novca, gruntovnica….  ne djeluju na način da se brzo i efikasno ustanove osobe kod kojih je veliki nerazmjer između regularnih prihoda i imovine koju posjeduju. U tom smislu bi bilo sve puno efikasnije da se pod istim brojem (OIB) bilježi sva pokretna i nepokretna imovina, prihodi svih ljudi. Za tako što, radi poznatih razloga, nema političke volje, pa tako nema  sustavnog  ispitivanja porijekla imovine. Slabo funkcionira i sustav za sprječavanje pranja ‘prljavog’ novca… „nitko ne pita gradske dilere kojim su  novcem kupili skupocjene automobile… I umjesto da su takovi u Remetincu, oni su face koji mnoge mlade inspiriraju da se i oni uključe u taj vrlo isplativ posao trgovanja drogama.

*Što od svega što ste prošli u svojoj dugogodišnjoj karijeri nekako najviše pamtite bilo po dobru ili po lošem?

Za razliku od većine mojih kolega, psihijatara koji rade u bolničkim ustanovama, moj učitelj i šef, svjetsko ime suvremene psihijatrije prof.dr.Vladimir Hudolin, pokazao je na koji se način liječnik može i mora brinuti za zdravlje svog naroda. Sedamdesetih godina oko 10 posto ukupne odrasle populacije propadalo je od alkoholizma. Kada sam 1972. počeo raditi na Odjelu za alkoholizam, na klinici se bolnički liječilo 120 alkoholičara, na tisuće godišnje. Pitao sam Hudolina: “Šefe pa kuda ćemo s njima”. Odgovorio je: “Bolje je da su i po hodnicima nego da propadaju zajedno s obiteljima kod kuće. Tko će, ako mi nećemo”. Vrlo brzo sam usvojio javno-zdravstveni pristup u kreiranju svog rada i djelovanja. Klinika u KBC-u „Sestre milosrdnice“ bila mi je samo baza. Uz obiman rad s vrlo teškim pacijentima, radeći od jutra do sutra, tjeran unutrašnjim osjećajem odgovornosti, učio sam studente na nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, istraživao socijalnu patologiju u timu znanstvenika Instituta I. Pilar u Zagrebu, od 1980. počeo sam razvijati programe tretmana ovisnika u zatvorskom sustavu, ali i provoditi školsku prevenciju.

Održao sam sigurno preko tisuću tribina učenicima diljem Hrvatske, educirao sam učitelje, roditelje, bio pozivan na brojna putovanja izvan zemlje… Pa ipak, vrhunac mog rada bila je izrada dokumenta Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj koji su usvojili Hrvatski sabor i Vlada RH. Iza toga uslijedio je posao implementacije te strategije. Radost mi je na kraju bila velika radi činjenice da su pomno praćeni podaci pokazali da je pobijeđena heroinska epidemija, da je kroz godine broj novo-liječenih heroinskih ovisnika pao s 1100 na ispod 200 u godini, da smo imali stotinu puta nižu zaraženost ovisnika HIV infekcijom nego zemlje EU prostora, da se u svim školama provode Školski programi prevencije ovisnosti, da je svjetlo dana ugledao Zakon o suzbijanju zlouporabe droga (izradu pokrenuo još devedesetih..) i još mnogo toga. Dakle, najviše me je radovao osjećaj da sam učinio puno dobra velikom broju potrebitih obitelji i pojedinaca i da sam pridonosio općem dobru, osobito zaštiti djece i mladih,  kroz dugi niz godina.