HRANA KAO ORUŽJE: Tko će profitirati na ”svjetskim igrama gladi” preko dobavnih pravaca?

Iskusni geopolitičar, Zoran Grgić, davne 2006. rekao je „Hrana, voda i energija uvijek se mogu mijenjati za novac. Obrnuta transakcija nije uvijek moguća…“ – proročanski točno, nažalost.

Uz svjetsku sušu i rat u Ukrajini, neizvjesna je budućnost opskrbe jednom od osnovnih skupina namirnica, žitaricom. Čak ni supstitucijska GMO soja neće biti dostatna zamjena za njezin nedostatak. Uzevši to u obzir, Ihor Korkhovyi, zamjenik ukrajinskog ministra za regionalni razvoj, zatražio je nove logističke pravce za ratom blokirane žitarice. Dunav i uzvodne luke pritoka jedna su moguća opcija, uz popratne poteškoće oko carina, ali i dubine rijeke. Ergo, prvi logistički pravac tiče se transporta preko RH do jadranskih luka, no zbog nedovršenog kanala Dunav-Sava nedostaje i ključna poveznica zaliha hrane i gladnih u Africi. Prijevoz željeznicom navodi se kao druga opcija, ali tu se pak javlja drugi problem. Naime, varirajući standardi željezničkih kolosijeka (široki u zemljama bivšeg SSSR-a, ali normalan u ostatku EU) otežavaju i poskupljuju teretni promet, a s time i izvoz žitarica iz Ukrajine. Mađarski željeznički terminal East-West Gate za kontejnerski promet riješio bi taj problem jer je zamišljen kao dio Novog puta svile i komutira s jednog na drugi kolosiječni standard, ali to nije dovoljno. Proširene funkcije Terminala na pretovar rasutih tereta mogu podmiriti do 20 tisuća tona žitarica mjesečno što je daleko od milijunskih iznosa metričkih tona potrebnih Ukrajini i svijetu. Samo s objedinjenim vodnim transportom zadovoljile bi se svjetske potrebe. „Dunav je sada garancija sigurnosti izvoza hrane“, tvrdi Korkhovyi. Bogu hvala, Hrvatska sada ima idealnu priliku dovršiti gradnju kanala Dunav-Sava i staviti u funkciju postojeću prometnu infrastrukturu prema izvozu na Jadran.

Umjesto zaključka, prisjetimo se legendarnog Henryja Kissingera, možda najboljeg državnog tajnika kojeg su SAD ikad imale i njegovih riječi; „Tko kontrolira naftu, taj kontrolira države, tko kontrolira hranu, taj kontrolira ljude.“ Hoće li Hrvatska kontrolirati logističke pravce hrane i pozicionirati se na svjetskoj mapi moći? S ovakvom Vladom vjerojatno ne!



Marina Perić