HEROJ ‘BANIJSKE OLUJE’ Predrag Matanović ni ranjen nije napuštao prvu liniju, a poginuo je samo ‘korak do slobode’

Vojno-redarstvena operacija Oluja započela je u ranojutarnjim satima 4. kolovoza 1995. Već u prvim satima operacije poginuo je heroj Hrvatske vojske Predrag Matanović, zapovjednik 2. Gardijske brigade ”Gromova”.

Predrag Matanović rođen je u Sisku, a odrastao u obližnjem mjestu Mošćenici. Oni koji su ga poznavali uvijek su isticali kako je volio nogomet i stolni tenis, a posebno mjesto u njegovom srcu pripadalo je životinjama.

U jeku brutalne agresije na njegovu domovinu, sa samo 21 godinom, u prosincu 1990. dragovoljno se prijavio u Ministarstvo unutarnjih poslova RH, a osnivanjem Posebne jedinice Policijske postaje svog rodnog Siska postaje njen pripadnik.

Formiranjem 2. bojne ”Banijska oluja” u ljeto 1991., koja je bila, podsjetimo, u sastavu ”Gromova”, ulazi u njihov sastav. Njegovi zapovjednici, ali i podređeni vojnici, isticali su njegovu profesionalnost, hrabrost i moralne odlike zbog kojih i postaje prvo zapovjednik 1. satnije, a uskoro i zamjenik zapovjednika čitave bojne ”Banijska oluja”.

Prva borbena iskustva stjecao je na ratnim linijama Banovine, i to na području Gline, Kozibroda, Komareva, Blinjskog Puta, Slane i Glinske Poljane.

Posebno se istaknuo u borbama kod Brđana, kada je njegova satnija upala u zamku.

Međutim, Predrag Matanović nije svoje domoljublje pokazao samo na Banovini. Tijekom rata sudjelovao je u borbama diljem Hrvatske i to na dubrovačkom, novigradskom i ličkom ratištu. Više puta je ranjen, a posebice opasno ranjavanje zadobio je u operaciji ”Tigar” 1992. na dubrovačkom području.

Iako je imao teške posljedice ranjavanja, Predrag Matanović ubrzo se vratio u svoju postrojbu.

Njegovi suborci uvijek su isticali njegovu hrabrost, borbenost i profesionalnost, često ga opisijući kao istinskog i cijenjenog vođu, moralnu vertikalu i uzor svakom hrvatskom vojniku.

Godine 1995. uspješno završava školovanje za zapovjednika bojne na Vojnom učilištu ”Petar Zrinski” u Zagrebu. Samo godinu dana ranije oženio je svoju djevojku iz mladosti, Nataliju.

Odbio je napustiti prvu liniju unatoč ranjavanju

Tog jutra, 4. kolovoza 1995., započela je Vojno-redarstvena operacija Oluja. Već na početku Predrag Matanović ranjen je prvi puta, snajper ga je pogodio u ruku. Iako su njegovi suborci željeli da zbog ranjavanja napusti prvu liniju, Predrag Matanović je to odbio i ponovno stao na čelo svojih suboraca koje je uspješno poveo u oslobađanje Petrinje.

Samo kilometar i pol od obiteljske kuće, nadomak obitelji i slobodi, smrtno je stradao od posljedica ranjavanja neprijateljskog glera.

Predrag Matanović postumno je odlikovan najvišim državnim odlikovanjima, priznavanjima i pohvalama te činom brigadira Hrvatske vojske.

Tri dana nakon što je poginuo, posljednji dan Vojno-redarstvene operacije ”Oluja” u kojoj je oslobođen okupirani teritorij RH, na inicijativu njegovih suboraca, Petrinjska vojarna preimenovana je u Vojarnu ”Pukovnik Predrag Matanović”, a to ime nosi i danas.

Predrag Matanović položio je svoj život za slobodu svoje domovine! Nažalost, bio joj je nadomak i nikada nije upoznao svoga sina Leonarda koji je rođen svega mjesec dana nakon njegove pogibije, ali njegova hrabrost, profesionalnost i borbenost i danas žive prvenstveno u njegovoj obitelji, suborcima ali i u svakoj novoj generaciji hrvatskih vojnika.

Neka mu je čast i hvala!

 

 

Direktno.hr | Foto: URV 2. GBR GROMOVI