DRŽAVA ŠTITI ZLOČINCE? Otkriveni novi šokantni detalji masakra u Borovu Selu 91′

Branitelji su 8.11.2022. pezentirli u Vinkovcima u Matici hrvatskoj medijski prešućenu knjigu “SJEME ZLA” – Izneseni su i novi podatci o slučaju koji je zgrozio Hrvate 91. i ostao prešućen i nekažnjen do danas!

Za ratni zločin u Borovu Selu 2. svibnja 1991., poprištu tragičnog stradavanja 12 i ranjavanja 28 hrvatskih policajaca iz Policijskih uprava Vinkovci i Osijek osuđen je samo jedan počinitelj i to na 3,5 godina koje nije „odležao“ do kraja, prenosi Priznajem.hr.

Sljedbenici starozavjetne pravde su nakon sličnog terorističkog čina na olimpijadi u Münchenu kada je poginulo 11 izraelskih sportaša godinama tražili po Svijetu počinitelje i privodili ih pravdi ili likvidirali. Zašto RH ne radi isto? Možda zato što na čelnim funkcijama sjede dezerteri …



Nakon što su nekoliko tjedana prije ubojstva 12 hrvatskih policajaca iz PU Vinkovci, srpski pobunjenici, uz podršku iz Srbije i uz zaštitu JNA, barikadama i terorističkim akcijama ugrožavali normalan život na području vukovarske Općine, vrhunac njihovog terorističkog djelovanja dogodio se najprije u noći 1. na 2. svibnja kada su na izlazu iz Borova Sela ranili četvoricu, a zarobili i zlostavljali dvojicu hrvatskih policajaca zbog čega je pokrenuta akcija hrvatske policije za njihovo oslobađanje.

Međutim, hrvatski su policajci sljedećeg dana upali u unaprijed pripremljenu i dobro organiziranu zasjedu srpskih ekstremista i terorista iz Borova Sela i dovedenih iz Srbije, koji su se iživljavali nad hrvatskim policajcima te ih dvanaestoricu ubili, a 28 ranili.

Zaštićeno postrojbama JNA koje su nakon intervencije 2. svibnja ostale u Borovu Selu i dalje surađivale s ubojicama hrvatskih policajaca te spriječile bilo kakvu istragu hrvatske policije, Borovo Selo postalo je poligon za širenje srpske pobune prema Osijeku i Đakovu te za napad na Vukovar.

Tragična pogibija hrvatskih policajaca pokazala je kakva su teška vremena bila pred Hrvatskom, no istovremeno je ujedinila hrvatski narod u otporu srpskom agresoru. Ovi heroji stoga nikada ne smiju biti zaboravljeni jer su svoje živote ugradili u temelje samo-stalne Hrvatske.

Jučerašnji predstavljači knjige „SJEME ZLA“ Doc. dr. sc. Dražen Švagelj, patolog i Stevo (Stiv) Culej. Doktor Švagelj je potpredsjednik Hrvatskog društva patologa i sudskih medicinara, član Hrvatske liječničke komore, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Vinkovci i član Glavnog odbora Matice hrvatske, član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i pročelnik Zmajskog stola u Vukovaru, te član i aktivni sudionik Druge biskupijske sinode Đakovačke i Srijemske biskupije. Za zasluge u Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti, Spomenicom Domovinskog rata i Redom hrvatskog trolista, a dodijeljen mu je i počasni čin satnika oružanih snaga Republike Hrvatske.



Ali ovdje uz impresivnu biografiju i nedvojbenu stručnost bitnije što je dr. Švagelj i svjedok povijesti jer je bio u kriznom štabu te radio patološko vještačenje nekoliko tada stradalih pripadnika MUP-a, a Stiv je bivši saborski zastupnik i predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata. Osim kao dragovoljac pripadnik MUP-a koji je prošao sve ratišta 90. – 95. Stiv je i svjedok vremena i brat poginulog Josipa;

Stiv godinama istražuje događaje u Borovu Selu a sve je komparativno u knjizi „SJEME ZLA“ izašlo iz pera poznatog autora Mate Rupića (RH i Domovinski rat, Partizanska i komunistička represija zloćini, …). Rupić je prikazao hrvatske dokumente te sukus haških zapisnika ali i prikupljene dokumente druge strane.

Iz izlaganja dr. Švegelja bitno je istaknuti njegovu opservaciju kako je u tijelu preminulog policajca našao više vrsta različitih projektila, čak četiri (!) te kad se uzme u obzir pancirna kaciga i košulja, za pretpostavit je kako su MUP-ovci pogođeni, ranjeni te nakon što su izbačeni iz borbe ponovo ustremljeni, o čemu treba nastaviti krim. istragu. Nedvojbeno smjer i način primarnog ranjavanja ukazuje kako niti oružje niti počinitelji nisu bili neobučeni „goloruki“ Srbi…

Iz izlaganja Culeja u bitnom je izdvojiti kako je suradnik SD Sigurnosti koji je prešao na Hrvatsku stranu upozoravao „ne idite tamo“ i naglašavao količinu ljudi i oružja u Borovu Selu, a Reihl Kir je poticao odlazak u Borovo Selo unatoč tome (?!).

Culej naglašava kako je bilo puno izdaje, puno podmetana i puno onih koji nisu radili za Hrvatsku nego su u tom trenutku očekivali prevagu nekih drugih struja. >>Možda je i ova neuspjela akcija bila organizirana sa nekim drugim motivom jer do današnjeg dana Borov Selo kao simbol zla, kao sinonim mjesta gdje je ubijeno preko 80 građana, ne-Srba, a nitko nije odgovarao, niti od „komandanata štaba TO“ npr. Radenka Alavanje koji je oslobođen u odsutnosti do drugih „komandanata“ toga vremena iz Borova Sela! Sjetimo se slučaja malene Martine Štefančić, njezine bake i njezinog ujaka i niz drugih takvih slučajeva … Činjenica je kako o cjelokupnoj akciji u Borovu Selu ne možete naći te materijale nigdje, ne možete naći tko je sudjelovao u borbama ne možete ništa iz toga vremena, dokumentirano, … Imate jedino s kojim ciljem još uvijek stoji spomenik glavnom organizatoru , jednom od glavnih organizatora Vukašinu Šoškočaninu… koji se veliča kao junak a i on sam je na kraju ubijen od svojih nalogodavaca. Suma sumarum, jedna dobro organizirana prevara a bojim se da nisu i neki „naši“ sudjelovali u tome.<<

Culej dodaje: >>Dozapovjednik Osječke skupine poslan iz Zagreba, Laketić Miroslav, došao je 1. svibnja 1991. a kako bi 2. svibnja sudjelovao u patrolnom čamcu (MUP-a) na Dunavu sa zadatkom sprječavanja prelazaka čamcima četnika i Srba iz Srbije u Borovo Selo u predjelu Skele a već 3. svibnja je prešao na Srpsku stranu i upravo u Borovom Selu priključio se teroristima i četnicima koji su iz Srbije i onima iz Hrvatske koji su se tamo našli . I taj isti Laketić je do mirne reintegracije djelovao u Vukovaru u „službi Državne Bezbednosti“ i s mirnom integracijom se pokupio i otišao u Srbiju. On nije slučajno došao 1.5. 1991. iz Zagreba. Istakao bih i slučaj Siniše Rakazovića koji je isto bio jedan od „komadanata“ Borovog Sela te jedan od gospodara života i smrti, za kojega je procesiranje propušteno. Sam Radenko Alavanja i drugi su abolirani i po zapovjednoj odgovornosti s opravdanjem kako je upravo JNA bila odgovorna zapovjedno. U haškim transkriptima ima međutim jedan dokument gdje se upravo časnici JNA žale na postupanje lokalnih šerifa i vođa od kojih ne mogu nikako uvesti red . Bilo je puno ubojstava i paljevina i pljačke i silovanja … te se to prebacivanje loptice s JAN na lokalne Srbe i obrnuto koristilo, upravo tu su si otvorili prostora kao bi mogli biti oslobađani u postupcima u „pravosuđu“ po zapovjednoj odgovornosti . U biti analitikom i kompletno preslušavanjem mnogih iskaza iz toga vremena vidimo kako su glavni nalogodavci i logističari koji su ih naoružali cjelokupno stanovništvo nisu nikad procesuirani za posljedice svojih djela …<<



Prisjetimo se imena ubijenih i masakriranih hrvatski policajaca pripadnika Specijalne jedinice policije Vinkovci: Stipan Bošnjak iz Nuštra (r. 1955.), Antun Grbavac iz Nijemaca (r. 1961.), Josip Culej iz Jarmine (r. 1966.), Mladen Šarić iz Novih Jankovaca (r. 1965.), Zdenko Perica iz Nuštra (r. 1965.), Zoran Grašić iz Otoka (r. 1969.), Ivica Vučić iz Vinkovaca (r. 1961.), Luka Crnković iz Otoka (r. 1970.), Marinko Petrušić iz Tovarnika (r. 1966.), Janko Čović iz Ivankova (r. 1965.), Željko Hrala iz Ivankova (r. 1968.) i Mladen Čatić iz Županje (r. 1971.).[2][3]

U veljači 2012. godine, sud u Osijeku osudio je Milana Marinkovića za ratni zločin i osuđen na 3 i pol godine zatvora zbog zlostavljanja dvojice zarobljenih hrvatskih policajaca. Četiri ostale osobe (Jovan Jakovljević, Dragan Rakanović, Milenko Mihajlović i Jovica Vučenović) također su optužene, ali žive izvan Hrvatske pa nisu dostupne hrvatskome pravosuđu. U 2014. godini, Marinkoviću je Vrhovni sud Republike Hrvatske smanjio kaznu na tri godine nakon žalbe.

Umjesto zaključka dok gledamo krvavi Mjesec nakon promocije knjige i novih svjedočenja zazovimo starozavjetnog Boga osvete i svake pravde kako bi svratio svoju providnost na nepravdu nanesenu Hrvatima.

Zoran Grgić mag. ing.